Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

Izveštaj sa suđenja Škorpionima - 25. oktobar 2006.


U nastavku dokaznog postupka optuženici su se izjašnjavali o izmenjenoj optužnici. Advokat optuženog Medić Aleksandra, Fajfrić Željko rekao je za svog klijenta:“ on se razlikuje od drugih, on nije pucao, nije naredio, tamo je bio po naređenju.“ I dodao: “Drago mi je što je optužnica promenjena“.
O promeni optužnice se izjasnio i Pero Petrašević: “Drago mi je što je optužnica promenjena to potvrđuje moju veru u ovaj sud. Aleksandar Medić nije pucao i nije mogao ništa da promeni u sudbini ubijenih. Aleksandar Vukov nema veze sa događajem.“
Drugovi se međusobno pokrivaju i štite jedan drugog. Tako se ponašaju kao da su u krdu ili čoporu.
Aleksandar Medić je o promeni optužnice rekao: “Drago mi je što je tužilaštvo uvidelo da ja nisam učestvovao u streljanju, nisam pucao u zarobljenike, duboko žalim sve žrtve.“ Optuženi se našao pozvanim da drži moralne lekcije: “Oni koji odlučuju o ratu i miru želim da im ovo suđenje bude za nauk da se rat više nikada ne desi.“
Optuženi Vukov Aleksandar, "tehničar smrti“ izjasnio se o promenjenoj optužnici: “Nema potrebe da komentarišem, odgovorno stojim iza svega što sam rekao. U svakom mom izlaganju dotičem se samo sebe.“
Na to je njegov punomoćnik advokat Levajac Zoran dodao: “Nema dokaza da je Vukov kriv.“
Njegov branjenik, ubica najprofesionalnijeg ranga, dozvolio je sebi da komentariše punomoćnicu oštećenih, Natašu Kandić: “Sud dozvoljava gospođi Kandić da postavlja pitanja koja nemaju veze sa predmetom. Ona je kao humana organizacija a zadužena je za istrebljenje Srba.“
Optuženi, ubica pokušava da diskredituje Natašu Kandić, vređajući je što prelazi granicu pristojnosti.
Upitan od strane tužilaštva zašto gazi i šutira zarobljenike, Petrašević je odgovorio vrhunskim cinizmom: “Stao sam na leđa zarobljenika, jer nisam imao gde da stanem, da sam hteo da ga povredim stao bih mu na neki mekani deo tela. Udario sam ga đonom čizme, a da sam hteo da ga povredim ja bih ga šutnuo špicem ili bih ga udario kundakom puške. Udario sam nogom zarobljenika u stražnjicu da ga ne bih povredio.“
Posle ovih reči, setimo se Hane Arent koja je rekla koliko je zlo banalno. Petrašević je zaključio: “U meni nema urađenog zla.“
Nastavak glavnog pretresa je zakazan za 1. novembar.

Miloš za ŽUC