Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

Uvek neposlušne, i dalje na Ulicama...

Žene u crnom – 30 godina otpora

9. oktobra 1991. godine prvi put smo izašle na ulice Beograda – tada smo započele nenasilni otpor ratu i politici srpskog režima. Do sada smo organizovale oko 2 500 akcija na ulici. I dalje smo na ulicama...
Žene u crnom/ŽUC su aktivistička grupa i mreža feminističko-antimilitarističke orijentacije, koju čine žene, ali i muškarci različite generacijske i etničke pripadnosti, obrazovnog nivoa, socijalnog statusa, životnih stilova i seksualnih izbora.

Pročitajte više...

SOLIDARNOST SA PORODICOM MILIVOJEVIĆ IZ LUČANA

Ivanjica, 15. novembar 2019. godine, prisustvovanje članica ŽUC-a na tri ročišta održana u Osnovnom sudu u Ivanjici u vezi sa smrću dvojice radnika Namenske industrije „Milan Blagojević“, iz Lučana, Milomira Milivojevića i Milojka Ignjatovića i ranjavanjem Marka Mitrovića

Aktivistkinje „Žena u crnom“ (Nastasija Radović, Snežana Tabački, Staša Zajović i Violeta Đikanović) posetile su, prethodnog dana, porodicu poginulog Milomira Milivojevića i pružile im podršku u njihovoj borbi da se saznaju okolnosti pod kojima je on poginuo.

Otac i sestra nastradalog Milomira Milivojevića oslobođeni optužbi direktora Radoša Milovanovića

U Osnovnom sudu u Ivanjici održana su tri suđenja 15.novembra 2019.godine kojima su prisustvovale aktiviskinje „Žena u crnom“. Prvi glavni pretres ticao se privatne tužbe direktora Namenske industije „Milan Blagojević“ iz Lučana, Radoša Milovanovića, protiv Mirjane Milivojević, sestre smrtno nastradalog radnika Namenske, Milomira Milivojevića. Direktor Milovanović je privatnu tužbu podneo jer mu je tužena navodno nanela štetu, u smislu povrede časti i ugleda.

Otvoreno pismo predsedniku Srbije i njegov efekat

U privatnoj tužbi je apostrofirano otvoreno pismo tužene upućeno predsedniku Srbije, Aleksandru Vučiću, u kojem ona pominje godine starosti direktora kao staračke i ukazuje na njegovu nesposobnost da vodi fabriku, ali i „bahatost i aroganciju“ koju je pokazao u odnosu na porodice nastradalih radnika. Upitana od postupajućeg sudije da li ostaje pri ranijem iskazu, Milivojevićeva je rekla da ostaje, ali da ima i nešto da doda.“Otvoreno pismo je adresirano na predsednika Srbije Aleksandra Vučića a ne na Radoša Milovanovića. To sam uradila da bi predsednik primio mene i moju porodicu kako bi se odgovornost za pogibiju mog brata pokrenula sa mrtve tačke. Po mom neposrednom iskustvu, ništa se ne bi desilo da do toga nije došlo jer je optužni predlog protiv Milovanovića i još dvojice, podignut ubrzo posle toga. Sve što sam u tom pismu napisala, ponovila sam i pred predsednikom Vučićem i pred ministrom odbrane, ministrom za rad, boračka pitanja i socijalnu politiku i predstavnikom Ministarstva pravde. Niko od njih nije negirao navode iz mog pisma i obraćanja. Bilo mi je jasno da oni to znaju. Svima na sastanku je to bilo jasno.“ Ona je dodala da joj nije bio cilj da uvredi privatnog tužioca niti misli da je on njenim pismom bio uvređen jer je i sam izjavio da nije, a da je, smatra ona, privatnu tužbu podneo samo zato da bi se ona i njena porodica „izmrcvarili i umorili“ u svojoj borbi da se otkrije istina. Ona je, dalje, u svoju odbranu iznela zvanične demografske odrednice u vezi sa kategorizacijama građana prema godinama starosti, kao i leksičko objašnjenje reči „bahatost“. Napomenula je da je njen izraz „lokalni bahatnik“ pre svega bio kritika državnih organa. Na predlog njenog pravnog zastupnika, advokata Vladimira Todorića, da taj sud izrvši uvid u spise Osnovnog suda u Čačku u jednom drugom slučaju a s obzirom na deo koji se odnosi na svedočenje o poslovanju direktora Milovanovića, protestovao je punomoćnik privatnog tužioca, advokat Milorad Jovičić, tvrdeći da to nema nikakvog pravnog značaja za aktuelni postupak, ali se u osnovi nije protivio predlogu. Advokat Todorić je na to odgovorio da su ti spisi važni jer se u pravosnažnoj presudi sud u Čačku odredio i prema finansijskim malverzacijama privatnog tužioca, a to, kako je naglasio Todorić, „ima snagu materijalne istine“. Sudija je odbacio ovaj predlog odbrane, naglašavajući da taj predmet nije bitan za ovaj slučaj. Tužena je dalje naglasila da je tužitelj zanemario zakon, da nije imao upotrebnu dozvolu za objekat u kojem je nastradao njen brat i da je obavljao opasnu proizvodnju bez neophodnih tehnoloških uslova. Ona je pomenula da su ona i njeni roditelji bili pozvani na razgovor sa privatnim tužiocem i da su otišli na taj razgovor, ali da su bili zapanjeni predlozima i izjavama direktora. Oni su, kako je rekla, na razgovor otišli očekujući da im direktor omogući uvid u izveštaj Ministarstva odbrane RS u vezi sa slučajem pogibije njenog brata - što im je bilo obećano, ali ih je direktor dočekao predlozima za zaposlenje nje i njene majke, ponudom da im obezbedi stan...Tada je pred njima direktor rekao i da su kršeni propisi o zaštiti na radu, da je u magacinu bilo više baruta nego što je smelo biti. Ona je, na pitanje svog advokata, dodala i da joj je direktor, zaustavivši je na ulici iz automobila, tražio da mu ona pruži ruku, a da se to događalo pošto je već protiv nje podigao privatnu tužbu.

Pokrenut postupak, a oštećeni društveno izolovani

Tužena Mirjana Milivojević je dalje svedočila da su ona i njena porodica doživeli izolaciju od kolega njenog oca i preminulog brata, pa čak i od komšija i većine prijatelja. Pripisivano im je da ih podržavaju strane organizacije i opozicija. Ona smatra da su ti ljudi pod pritiskom i da ih izbegavaju da ne bi izgubili radna mesta, pogotovo pošto su neki od njihovih svedoka dobili otkaze. Na pitanje advokata Jovičića da li su se ona i njena porodica interesovali za tok predistražnog postupka koji je vodilo Tužilašvo, odgovorila je da jesu, da je ona više puta pisanim putem tražila uvid u spise i da je tada već podnela zahtev za status oštećene. Predlog zastupnika tužene da sud kao dokaz prihvati audio snimak razgovora tužitelja i tužene i njene porodice iz oktobra 2017, sudija je odbio.
U završnim rečima, zastupnik privatnog tužioca je ostao pri navodima iz tužbe i odštetnog zahteva (450000 dinara novčane kazne i sudskih troškova), dok je zastupnik tužene tražio oslobađajuću presudu navodeći, između ostalog, kao razloge da joj se u inicijalnoj tužbi stavlja na teret nešto što nije krivično delo, a da se navodi u proširenju tužbe mogu smatrati kršenjem pravila preinačenja na štetu tuženog (čl. 453 ZKP) što je nedozvoljeno po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda iz jedne ranije presude, te da u odnosu na tužitelja nije došlo do „povrede zaštitnog dobra“- ugleda i časti, jer nema bića krivičnog dela pošto je jasno da nema namere omalovažavanja tužioca jer je cilj tužilje bio kritika institucija RS, a da se razgovor od 12.10.2019. može smatrati uvredom tužene i njene porodice. Tužena je stekla i status oštećene pa je njena izjava bila u cilju zaštite njenih legitimnih ineresa, rekao je advokat Vladimir Todorić.

Na sudskom ročištu koje je sledilo, održan je glavni pretres u ponovljenom postupku privatnog tužioca, direktora Radoša Milovanovića, protiv Milovana Milivojevića, oca preminulog Milomira Milivojevića. On je prvostepeno proglašen krivim za krivično delo uvrede i izrečena mu je opomena, ali je Viši sud u Čačku ukinuo ovu presudu i naložio ponovno suđenje.
Ponovno suđenje počelo je izjašnjavanjem strana u postupku. Privatni tužitelj je kao i na prethodnom suđenju bio odsutan a zastupao ga je isti advokat Jovičić, koji je izjavio da njegov klijent ostaje pri ranijoj tužbi i da traži isto novčano obeštećenje (450000 dinara i sudske troškove postupka), dok je zastupnik na sudu prisutnog tuženog, advokat Vladimir Todorić, zatražio oslobađajuću presudu, navodeći kao razloge: formalne nedostatke tužbe iz kojih proističe da uopšte nema dela (pa je tužbu sud trebalo da odbije), a sa proširivanjem tužbe došlo je do „zabrane prinačenja“ čime je naneta šteta tuženom i prekršen zakon, a jasno je i to da u onome što je tuženi iznosio u vezi sa privatnim tužiocem nema krivičnog dela uvrede jer nema omalovažavanja kao njenog elementa. On je rekao i da je jasna i namera tuženog da zbog smrti sina pozove insistucije na odgovornost (a pitanje njihove odgovornosti kao i odgovornosti privatnog tužitelja kao prvooptuženog već je postavilo Tužilaštvo), tako da je, smatra Todorić, i sama ta privatna tužba neka vrsta uvrede tuženog koji je u velikoj žalosti. On je od sudije zatražio da presudu donese „u ime naroda“: „Narod ga nikada ne bi osudio. Oca koji se bori za istinu o smrti svog sina. Ova odluka odnosi se kako na onog kome se sudi tako i na one koji sude, jer te odluke ne donosi sud već narod“, završio je odbranu svog klijenta advokat Todorić.
Sudija je zatim predložio da presuda bude doneta i pročitana u nekom od narednih dana (kao u slučaju kćerke tuženog), ali je Milovan Milivojević zatražio da to bude istog dana: „ Već sto sedmi put dolazim u ovaj sud. Ne mogu više da dolazim“, rekao je.
Izricanje presude je tako zakazano za 15.30 sati istog dana. Tada je tuženi saznao da je oslobođen odgovornosti za krivično delo uvrede. U ponedeljak, 18. novembra 2019., oslobođena je tužbe i njegova kćerka, Mirjana Milivojević.

Osnovana sumnja, pokušaj nagodbe, direktorova odbrana

Istog dana, održano je i sudsko ročište po tužbi Osnovnog tužilaštva u Čačku protiv direktora Namenske industrije „Milan Blagojević“ Radoša Milovanovića i njegovih saradnika Vladimira Lončarevića i Tome Stojića.
Sudija je na početku rekao da zbog informacija iznetih u nekim medijima a koje nisu precizne i kojima se tvrdi da taj sud razvlači sudski postupak, želi da naglasi da je Sud optužni akt Tužilaštva protiv pomenute trojice dobio 27.06.2019., da je 01.07.2019. glavni pretres zakazao za 03.10.2019.godine.
Zatim je zamenik tužioca izneo informaciju da predlog trećeoptuženog Tome Stojića za nagodbu sa Tužilaštvom u kojoj bi ponudio svoje priznanje krivice, nije dobio saglasnost tužioca. Sva trojica okrivljenih su izjavila da optužnicu razumeju ali da ne priznaju da su počinili krivično delo koje im se njom stavlja na teret. Tužilac je zatim naveo da im se stavlja na teret teško krivično delo protiv opšte sigurnosti počinjeno iz nehata. On je izjavio da ostaje pri optužnom predlogu i predlogu za izvođenje dokaza koji bi trebalo da pokažu da optuženi nisu preduzeli preventivne i druge mere zaštite na radu i da su zbog toga nastale teške posledice za radnike Milojka Ignjatovića, Milomira Milivojevića (teške povrede sa smrtnim ishodom) i Marka Mitrovića (lakše povrede). Zastupnik porodice preminulog Milojevića i oštećenog Mitrovića, advokat Vladimir Todorić, rekao je da sada neće opredeljivati otštetni zahtev. Tužilac je izneo svoje očekivanje da će mu sud dopustiti da navede i nove dokaze ukoliko se oni pojave tokom suđenja.
Advokat direktora Milovanovića, Dragan Palibrk, izneo je opštu primedbu u vezi sa dokazima tužioca: da ih je „sijaset“ ali da nije jasno šta se iz onoga što je navedeno u tužbi njima dokazuje i da tražio da se tužilac odredi u odnosu na vezu između dokaza i onoga što njima hoće da dokaže. Drugi advokat direktora, Jovičić, izjavio je da se sa kolegom slaže ali da traži i da se detaljnije obrazloži šta se dokazuje pominjanjem direktorove naredbe odnosno na koje se okolnosti i koje činjeničko stanje ona kao dokaz odnosi.
Advokati ostale dvojice optuženih, Draško Radaković i Danica Milošević, složili su se sa predlozima kolega, a advokatica Milošević je naglasila da se ovde radi o nehatnom krivičnom delu jer, kako je rekla, javnost smatra da je njen klijent optužen za umišljajno a ne nehatno krivično delo. Zamenik tužioca je odgovorio da bi obrazlaganje dokaza dovelo do odugovlačenja krivičnog postupka i da su zastupnici u vezi sa tim mogli da izvrše uvid u spise predmeta. „Ispada kao da se tužiocu danas sudi“, rekao je on. Na to je sudija skrenuo pažnju stranama u sporu da optužni predlog za razliku od optužnice ne mora da bude detaljno potkrepljen obrazloženjenm svih dokaza, jer se radi o različitoj dužini zaprećene kazne (do osam odnosno preko osam godina).

Javno i tajno

Advokat Palibrk je tražio da se u zapisnik unese njegova kritika jednog dela , kako je rekao, medija i javnosti koji njegovom klijentu ne priznaju pretpostavku nevinosti koju mu zakon garantuje, da je direktor Milovanović izložen „linču“, a da se sva pažnja upravlja samo na jednu žrtvu, preminulog Milivojevića a da se Ignjatović ne pominje.“Ko me poznaje zna da sam izuzetno uviđavan i korektan čovek. Ali neću dozvoliti da mi čereče mog klijenta. Ja ću umeti itekako da se branim. Mom branjeniku je suđeno i presuđeno van suda od strane pojedinih, ne svih, medija i organizacija“, rekao je.
Suđenju je, inače, prisustvovalo više pisanih i elektronskih medija. Izostali su, ovog puta, podržavaoci optuženih koji su na prethodnom ročištu pružali glasnu podršku optuženima. Među njima su bile i kolega nastradalih radnika, pa čak i članovi radničkog sindikata...
Palibrk je zatim rekao da je teško utvrditi da dokazi tužioca imaju „blage veze“ sa činjenjem njegovog klijenta i da je „ teško braniti se od nečega što ne postoji“ jer, kako je rekao, nije dokazano šta je izazvalo nesreću. On je zatim naveo osnovne dokaze koje je predložio tužilac i rekao da je saglasan da se svi ti dokazi izvedu, tražeći i da se prevede pravilnik američke organizacije koja je kompetentna, kako je rekao, u pitanjima koja se tiču procesa koji može dovesti do paljenja ili eksplozije uskladištenih barutnih ostataka (ali nije naveo ime te organizacije), zatim je navodeći druge dokaze tužilaštva, predložio još nekoliko svedoka za pojedine od njih koji su već svedočili u toku tužilačke istrage.
Na kraju je, u ime svog branjenika, izjavio da direktor Milovanović u daljem postupku odbija da odgovara na pitanja zamenika tužioca i zastupnika oštećenih, pozivajući se na član 68, Zakona o krivičnom postupku. Rekao je da je optuženi Milovanović tako odlučio „upravo zbog ovakvog nefer odnosa“.
Advokat Jovičić je tražio da se kao dokaz izvede dokument o proceni rizika za određena radna mesta (donet 11.11.2003), mišljenja i nalazi veštaka, da se oni saslušaju pred sudom, a da se, ako je to potrebno, obavi i novo veštačenje. On je tražio da sud pribavi i svu medicinsku dokumentaciju o lečenju dvojice preminulih i jednog povređenog radnika, posebno zbog toga, kako je rekao, što su preminuli kasnije, u medicinskim ustanovama a ne na mestu nesreće. On smatra da to ranije nije urađeno kako bi trebalo jer se u izveštaju pominje „nekakva eksplozija“: „Da se vidi da li je došlo do nekakve pogreške u lečenju, da se utvrdi tok lečenja i stvarni uzrok smrti. Jer, kad je moj branjenik posle nesreće zvao VMA, rečeno mu je da „sve OK““, rekao je on. Optuženi je dodao da on smatra da nema nikakve veze sa nesrećom i sa tim „što je bure ispušteno i udarilo u asfalt“ i priložio dokument o opisu svog radnog mesta kao generalnog direktora koji, kako je rekao, ima čitav niz odgovornih lica ispod svog položaja, sve do onih u neposrednoj proizvodnji. Insistirao je da su tehnički direktor i drugi a ne on zaduženi za proizvodnju a to napominje, rekao je, bez namere da ih optužuje.

U daljem toku suđenja govorio je i otac nastradalog Milivojevića koji je ponovo ispričao događaje iz oktobra 2017, sa sastanka sa prvooptuženim, tražio je preko svog advokata a i sam, da se kao svedok sasluđa naćelnik maksilofacijalne hirurgije VMA, dr Boban Đorđević koji je lečio njegovog sina. Ovo je izazvalo dosta burne reakcije druge strane i zahtev da se predlog odbije, a da se procena o stanju njegovog sina donese na osnovu dokumentacije o lečenju i medicinskog veštačenja. Sudija je, međutim, rekao da će prihvatiti dr Đorđevića kao svedoka.
U daljem toku postupka najviše se potezalo dokazivanje da li su pokojnici bure sa barutnim ostatkom ispustili ili spustili na asfalt, te da li se pojavio samo plamen ili je izbila eksplozija koja je imala fatalne posledice. Zatim je kao bitno postavljeno pitanje adekvatnosti buradi za smeštaj barutnih ostataka, načina i mesta njihovog skladištenja (burad su prema izjavi optuženih kartonska ali propisna, bez rukohvata sa strane ali imaju platneni rukohvat na vrhu - što je advokat oštećenih stavio pod sumnju kao propisne i bezbedne). Postavljeno je i pitanje optuženima i njihovim braniocima zašto je prostorija za skladištenje buradi sa opasnim otpadom bila bez upotrebne dozvole, zašto je premašena dozvoljena kubikaža skaldištenog barutnog otpada, kao i zašto se sa opasnim materijalom radilo na temperaturi od 40 C. Advokat Todorić je primetio da je odmah posle nesreće došlo do naglih promena u sektoru gde su ljudi nastradali, da su nabavljena bezbednija burad kao i nova zaštitna odela, na šta mu je odgovoreno da to nije reakcija na nesreću već nešto što je već bilo predviđeno i planirano ranije i sa drugom svrhom, kao i da se kartonska burad i dalje koriste.

Zastupnik optuženog Lončarevića je kritikovao sam sastav optužnog predloga protiv njegovog klijenta nazvavši ga nečim što je „odsustvo bilo kakvog smisla“ i što je „eklatantan primer neosnovanog i nepotpunog“ optužnog predloga koji ne sadrži ni biće samog krivičnog dela, a to je „odsustvo radnje“...On se posebno osvrnuo na „orkestriranu medijsku harangu“, kvalifikujući izveštavanje o ovom procesu jednog dela medija kao prolaženje kroz „toplog zeca“ za njegovog klijenta, odnosno da ga je to podsetilo na golootočke logorske mere. Njihove autore među novinarima i urednicima nazvao je „fašistima“, na šta su neki prisutni novinari tražili reagovanje i zaštitu sudije...
Advokat Todorić je naglasio da su poginuli radnici postupali po svim propisima koje su postavili njihovi pretpostavljeni, a da na uslove u kojima su radili nisu bili u prilici da utiču: „ Svi ti uslovi su bili protivni onome što zakon nalaže odgovornim licima. Suštinski elemenat bića krivičnog dela se ceni na konkretnim posledicama. Oštećeni su žmurili, tolerisali nepoštovanje propisa iako nisu umišljajno delovali“, rekao je on, pozivajući se na odredbe iz članova 280 i 288 ZKP-a koje su osnova optužnog predloga.
O primedbi oštećenih da je bilo pritisaka na javnost od strane nekih medija, Todorić je rekao: „Šta je čudno što je smrt dva lica izazvala uznemirenje javnosti? Nadležni organi su utvrdili postojanje osnovane sumnje za krivično delo. Moje uvažene kolege nisu pomenule pritisak i „toplog zeca“ koje je porodica oštećenog Milivojevića preživela“ i dodao da ima saznanja da se vrše pritisci na svedoke da promene iskaz.

U daljem toku pretresa počeo je dokazni postupak u kojem su okrivljeni i njihovi zastupnici počeli da iznose odbranu. Direktor Milovanović je na pitanje sudije koliko dugo je na tom položaju, rekao da je tu još od 1982. godine, sa prekidom od 1997-2000., kada je te tri godine radio u Ministarstvu odbrane SRJ. Zastupnik oštećenih advokat Todorić je ponovo tražio da se u dokaze uvrsti audio snimak razgovora direktora i porodice nastradalog Milomira Milivojevića, čemu se odbrana optuženih usprotivila. Advokat Palibrk je insistirao da je to nezakonito dok je predlagač, advokat Todorić, rekao da nije ako je oštećena stana sama napravila taj snimak.

Sudija je prekinuo pretres i novo ročište zakazao za 17. decembar 2019.

Priredila: Nastasja Radović