Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

Uvek neposlušne, i dalje na Ulicama...

Žene u crnom – 30 godina otpora

9. oktobra 1991. godine prvi put smo izašle na ulice Beograda – tada smo započele nenasilni otpor ratu i politici srpskog režima. Do sada smo organizovale oko 2 500 akcija na ulici. I dalje smo na ulicama...
Žene u crnom/ŽUC su aktivistička grupa i mreža feminističko-antimilitarističke orijentacije, koju čine žene, ali i muškarci različite generacijske i etničke pripadnosti, obrazovnog nivoa, socijalnog statusa, životnih stilova i seksualnih izbora.

Pročitajte više...

Zdravlje ima pol


o VIII medunarodnom skupu Žene i zdravlje
Telo i zdravlje zena je jedna od po-kretackih tema zenskog aktivizma, od pre dvadeset godina. Zensko zdravlje, ka-ko se narusava i kako se leci, deo je patri-jarhalnih institucija koje i dalje prate standarde koje postavljaju muskarci. Svaka zena u svom iskustvu ima primere koji je navode na to, od siromastva koje pre svega pogada zene, abortusa, kontra-cepcije do populacionih politika mnogih zemalja kojima upravljaju vladine ideolo-gije a ne potrebe zena. Zato se jos od 1975. feministkinje udruzuju na global-nom nivou, razmenjuju iskustva i pod-sticu na akciju. Ove godine je od 16. do 21. marta odrzan Osmi svetski skup ZENE I ZDRAVLJE u Brazilu. Vise od 400 zdravstvenih ekspertkinja ne-vladi-nih i vladinih organizacija, teoreticarki i akitivistkinja iz 72 zemlje okupile su se u Rio de Zaneiru da bi za pet dana rada u oko 150 diskusionih radionica i panela iz-nele razlicita iskustva iz svojih zajednica. Iz zemalja bivse Jugoslavije, bilo nas je cetiri. Tri iz Bosne i Hercegovine, iz zen-ske nevladine organizacije Medica — Zenica i ja iz Zena u crnom.

O zenskom zdravlju se govorilo sa prespektive potreba i zelja zena u razlicitim delovima sveta, i iz pozicije femi-nisticke kritike vladajucih ideologija koje proizvode zdravstvene politike.

Zdravlje žena, siromaštvo i kvalitet života

To je bio zvaničan naziv skupa, koji su, kao i prethodne, organizovale žene iz NGO (alternativne feminističke nevladi­ne organizacije). Džavne funkcionerke ne otvaraju svečano ovakve skupove, ne drže prazne govore u ime žena. To čine same žene, u svoje ime. Brazilske femini­stkinje su kroz performans-priču o otporu žena, otvorile skup.

Koordinaciona mreža sastavljena od deset feminističkih NGO, dve godine je radila na pripremanju skupa. To su gra­pe koje premrežuju ceo Brazil: Brazilska feministička mreža, Feministički kolektiv Seksualnost i zdravlje, ženska kuća Lilit, Ženska infoteka (CIM), institut Afro-brazilki, itd.

Na kraju skupa usvojena je Deklaracija Glorija, po mestu na kojem je u Riu održan skup.

Zdravlje žena, reproduktivna prava, seksualna prava kao centralne teme feminističke teorije i prakse, moraju da budu uključeni u univerzalna ljudska prava. Zdravlje žena se ne može svesti na biološku kategoriju, na fizičko zdravlje. To odgovara patrijarhalnom, seksističkom, fragmentarnom modelu a ne potrebama žena. Postoji međuzavisnost roda, klase, rase, etniciteta - "Zdravlje žena mora da se posmatra u njegovoj istorijskoj, ekonomskoj, političkoj, kulturnoj stvarnosti." (Farida Akhter, Bangladeš)

Rasprave na ovom vrlo intenzivnom, kreativnom i solidarnom skupu se mogu rezimirati u četiri osnovna pitanja: prepreke ženskom zdravlju, reproduktivnim i ženskim pravima; problemi koji otežavaju ostvarivanje politike u korist žena; pozitivni doprinosi poslednjih godina i strategije u cilju poboljšanja položaja a posebno zdravlja žena.

Gita Sen, feministkinja i ekonomistkinja iz Bangalorea, Indija, autorka brojnih knjiga, eseja, istraživanja o populacionoj politici, nazvala je globalizaciju proizvodnog i finansijskog sistema novim vidom fundamentalizma — FUNDA­MENTALIZM! TRŽIŠTA. Premda termin nije prihvaćen u završnom dokumentu, već je zamenjen terminom međunarodnog kapitala, Gita Sen je objasnila: "Svi fundamentalizmi imaju tri osnovne odlike: veruju i žele da drugi veruju u opštu, jedinu istinu, istinu koja je iznad svih drugih; vera u autoritet koji sve zna i kome treba beskrajno da verujemo. Napokon tržiste je postalo ta vera, istina i autoritet iznad svih ostalih." Na koji način to utiče na zdravlje žena? Gita kaže da zdravlje nije više pravo, već potrošno dobro-kapital. To proizvodi diskriminaciju. One/i koje/i imaju mogućnosti (para) imaju više prava na zdravlje dok ostali nemaju pravo na zdravlje. Politike privrednog prestruktuiranja, rastuća ekonomska kriza, izazvali su u većini zemalja smanjenje budžeta za zdravlje i kresanje javnih zdravstvenih usluga, privatizaciju zdravstvenih usluga. Budući da se plaćaju, te usluge su dostupne sve manjem broju ljudu. Ovo se dešava i na Jugu i Severu; i na Istoku i na Zapadu, i u siromašnim i u razvijenim zemljama. Patrizia Romito, sa Univerziteta u Trstu, rekla je: "U Italiji se sada jedan deo uslu­ga privatizuje, ministri su korumpirani, državne firme prelaze u njihove ruke i oni se bogate." — i zaključila: "Uvek kada drzžavni sektor prelazi u privatne ruke, pogoršavaju se zdravstvene usluge. " To pre svega pogada žene jer je abortus u Italiji opet na udaru, uveliko pričaju o pravima fetusa. A zapravo lekari, branitelji prava fetusa, brane svoje ekonomske interese, otvaraju privatne klinike i zarađuju preko ilegalnih abortusa. Ruskinja Elena Barajeva kaže da "U Rusiji ništa ne funkcioniše; niti pre komunizam, niti sada demokratija. Abortus se plaća 200 dolara jer je ministarstvo odlučilo da ga izuzme iz socijalnog." I u Srbiji prestaje da važi zdravstveno osiguranje, skoro sve usluge će se plaćati. Oni koji najviše govore o tzv. nacionalnom suverenitetu ili, pak, o "vraćanju korenima i veri", o zaveri Zapada, najviše rasprodaju nacionalno bogatstvo. Tako je u Turskoj, tako je u Srbiji. Nurie iz Istambula je povezala militarizam i privatizaciju: "Privatizacija svih zdravstvenih usluga počela je sa vojnim režimom (80-tih godina). Nastavljena je za vreme Tansu Čiler." Nurie je govorila o provizijama od uvoza farmaceutskih proizvoda. U Tur­skoj ima najviše apoteka na svetu. Srbija je tu negde. Preterana medikalizacija uopšte ne znači bolju medicinsku zaštitu. Izvesno je da donosi veliki profit.

U okviru globalizacije ekonomskog sistema javljaju se i novi modeli zapošljavanja žena. Nažalost, iskustvo pokazuje da oni uopšte ne poboljšavaju uslove rada već, naprotiv, izazivaju teže zdrav­stvene probleme. Multinacionalne kompanije postavljaju nepodnošljive uslove za žene; posao je monoton, repetitivan, krajnje hijerarhizovan. Tačno je da su razlike između Severa i Juga velike, ali imaju puno zajedničkog, posebno u položaju žena u multinacionalnim kompa-nijama. I na Jugu i na Severn perpetuiraju nejednakost na osnovu roda. Neki od novih modela zaposljavanja (delimično, privremeno, povremeno, itd.) u Francuskoj podrazumevaju da žena za pola radnog vremena prima mnogo manje od pola plate. U Japanu ta vrsta posla znači da ako žene rade samo jedan sat dnevno manje od muškaraca, nemaju pravo na odmor, na sindikalno udruživanje. I u Brazilu, Čileu, Meksiku raste broj zaposlenih žena, ali sa sve nesigurnijim radnim ugovorom. Radi se, uglavnom, o nisko kvalifikovanim zanimanjima, sa nižom zaradom (70 % od zarade muškarca).

Silvia Estrada (Filipini) je govorila o modelu "azijskih tigrova" koji direktno ugrozava zdravlje zena. Zene gube tradi-cionalne izvore hrane i zdravlja jer njiho-vu obradivu zemlju unistavaju i na njoj grade industrijska postrojenja. Zene su sve siromasnije u ovim "svetskim cudi-ma" — tigar ekonomijama. Azijatkinje su izlozene svim vrstama eksploatacije: sek-sualnoj trgovini, ropstvu, seksualnom turizmu, SIDI. Taj azijski model, sa azij-skim kapitalom, prenosi se u Meksiko, Brazil... U tzv. slobodnim carinskim zo-nama. I ne vise samo u zemljama Treceg sveta. I ovde nam ga nude kao ogroman napredak. U okviru pomenutog modela zene skoro da nemaju mogucnost za pro-fesionalnu promociju. Resenje nije ni u *takozvanim kreditima za malu privredu ukoliko jedino imaju za cilj da integrisu zene u isti ekonomski model. Time one-mogucavaju zene da grade alternativne «ekonomske modele. Dosta prostora je bilo posveceno uti-caju SIDE na zensko zdravlje. Izneti su, na osnovu istrazivanja, brojni podaci: SI-DA je kod zena bolest koja se prenosi najvise seksualnim putem; od ukupnog broj a obolelih od SIDE, 42% su zene; na svakih 7000 novih slucajeva koji se svakodnevno otkrivaju, 50% su zene; dve trecine zarazenih medu zenama su one mlade, siromasne, udate, koje ne konzu-miraju drogu, niti su poslednjih godina imale seksualne odnose sa drugim par-tnerima. Naime, muzevi su im preneli SIDU. U mnogim delovima sveta, SID A je uzrocnik smrti zena u dobi izmedu 15 i 29 godina, na primer u Sao Paolu, Bra­zil. Oko 90% obolelih od SIDE zivi u naj-nerazvijenijim zemljama i cini najsiro-masniji deo stanovnistva. Za vecinu zena obolelih od SIDE nisu dostupne zdrav-stvene usluge, niti lecenje. Ovo je deo iz-vestaja zenske zdravstvene istrazivacke mreze.

"Prvo nam daju otrov a posle nam prodaju lekove..."

Betsy Hartman, feministicka demo-grafkinja sa Hampshire College iz Am-hersta (Massacussetes, USA) okvalifiko-vala je spoljnu politiku "svoje drzave" kao: "neomaltezijansku, antiimigran-tsku, konzervativnu... "Ideje Maltusa (1766.-1834.) engleskog ekonomiste, au-tora eseja o razvoju stanovnistva, obnovi-li su i prosirili njegovi sledbenici, poseb-no od druge polovine ovog veka. Siro-mastvo Treceg sveta i marginalnih iz razvijenih zemalja, neomaltuzijanci ob-jasnjavaju iskljucivo rastom stanov­nistva, a ne nejednakom raspodelom bo-gatstva, eksploatacijom, zaostaloscu. Kontrola rasta stanovnistva imala je raz-ne faze, u koje sada ne mozemo ulaziti. Zajednicko im je da su sve krajnje repre-sivne, mizogine, agresivne. Od pedesetih godina naovamo, usled porasta krize du-gova, u siromasnim zemljama Treceg sveta, populaciona politika postaje sve agresivnija. Ima dva osnovna pravca: pronatalitetni i antinatalitetni (stimuli-sanje ili destimulisanje radanja za potre-be i interes drzave, odredene rase, nacije.