Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

Uvek neposlušne, i dalje na Ulicama...

Žene u crnom – 30 godina otpora

9. oktobra 1991. godine prvi put smo izašle na ulice Beograda – tada smo započele nenasilni otpor ratu i politici srpskog režima. Do sada smo organizovale oko 2 500 akcija na ulici. I dalje smo na ulicama...
Žene u crnom/ŽUC su aktivistička grupa i mreža feminističko-antimilitarističke orijentacije, koju čine žene, ali i muškarci različite generacijske i etničke pripadnosti, obrazovnog nivoa, socijalnog statusa, životnih stilova i seksualnih izbora.

Pročitajte više...

"Pamtimo početak rata u BiH"

Povodom 27. godina o d početka rata u Bosni i Hercegovini, Žene u crnom organizuju stajanje u crnini i ćutanju "Pamtimo početak rata u BiH", 5. aprila od 12h do 13h u Knez Mihailovoj ulici, ispred Ruskog cara.

Rat u BiH bio je najkrvaviji oružani sukob na tlu Evrope nakon Drugog svetskog rata, koji je iza sebe ostavio blizu 100.000 ubijenih ljudi, 2 miliona raseljenih lica, više od 20.000 žena koje su preživele ratno silovanje. Opsada Sarajeva trajala je 1475 dana i bila je najduža opsada jednog grada u modernoj istoriji. Tokom opsade ubijeno je preko 11.000 odraslih osoba i više od 1.600 dece. Na grad je ispaljeno više od 480.000 projektila. Genocid u Srebrenici jeste jedini sudski potvrđen genocid u ratu na prostoru bivše Jugoslavije, a počinili su ga pripadnici vojske bosanskih Srba u sadejstvu sa vlastima SR Jugoslavije.

Režim Slobodana Miloševića davao je političku, logističku, vojnu i svaku drugu podršku bosanskim Srbima, iako zvanično „Srbija nikada nije bila u ratu“. Bombe koje su bačene na Sarajevo proizvedene su u Srbiji, ljudi iz Srbije masovno su učestvovali kao dobrovoljci, a autobusima iz gradova Srbije deportovane prognane žene i deca, dok su kamioni, bageri i rovokopači iz Srbije korišćeni za uklanjanje tela Bošnjaka i Bošnjakinja ubijenih u genocidu u Srebrenici...

Rat koji se zvanično završio potpisivanjem Dejtonskog mira, zapravo nije završen ni za žrtve ni one koji su preživeli. Mir ne znači samo odsustvo sukoba; mir znači prisustvo pravde. Međutim, samo jedan broj žrtava rata u BiH je dočekao pravdu, i to onu sudsku. Većina žrtava i dalje traga za pravdom, dok vlasti Srbije (koja je najodgovornija za rat u BiH) na čelu sa Aleksandrom Vučićem rade sve kako pravda ne bi bila zadovoljena. Država Srbija se i dalje meša u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, pružajući aktivnu podršku Miloradu Dodiku, čija politika narušava mir u Bosni i Hercegovini i time destabilizuje celu regiju.

Na sudskom/pravnom nivou Srbija traži reviziju presude Novaku Đukiću, koga je sud BiH osudio za masakr 72 osobe, na Tuzlanskoj kapiji, 25. maja 1995. godine; on uživa političku zaštitu srpskog režima, koji ga ne isporučuje BiH.

Na institucionalnom nivou predstavnici institucija države Srbije učestvuju u četničkom postrojavanju u Višegradu, iako se zna da su četnici u Drugom svetskom ratu, kao i oni koji su baštinili njihovu ideologiju u ratu devedesetih, činili monstruozne zločine na području Višegrada i cele Bosne i Hercegovine.

Drugostepena presuda političkom/ratnom lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću kojom mu je potvrđena doživotna kazna zatvora za genocid i druge ratne zločine (iako, nažalost, nije sankcionisala genocid u još sedam opština) višestruko je značajna, sa jedne strane za društvo u Srbiji, a sa druge za politički režim u Srbiji, jer i jedni i drugi i dalje negiraju i genocid i ratne zločine počinjene u BiH.

Zahtevamo:
-da predsednik i premijerka Srbije i svi drugi predstavnici države poštuju sudski utvrđene činjenice i da prestanu sa negiranjem genocida i svih drugih ratnih zločina u BiH,
-da se prestane sa veličanjem i rehabilitacijom osuđenih ratnih zločinaca,
-da se umesto obstrukcija suđenja pred Specijalnim sudom vode pravični i efikasni postupci protiv odgovornih za ratne zločine,
-da se uspostavi regionalna saradnja u cilju efikasnog procesuiranja ratnih zločina,
-da se zakonom uspostavi kažnjivost negiranja genocida, zločina protiv čovečnosti i ratnih zločina.

Pamtimo zločine počinjene u Bosni i Hercegovini! Izražavamo solidarnost i saosećanje sa žrtvama! I dalje ćemo uporno postavljati pitanja o teretu zločina u prošlosti!

U Beogradu, 04.04.2019.