Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

Uvek neposlušne, i dalje na Ulicama...

Žene u crnom – 30 godina otpora

9. oktobra 1991. godine prvi put smo izašle na ulice Beograda – tada smo započele nenasilni otpor ratu i politici srpskog režima. Do sada smo organizovale oko 2 500 akcija na ulici. I dalje smo na ulicama...
Žene u crnom/ŽUC su aktivistička grupa i mreža feminističko-antimilitarističke orijentacije, koju čine žene, ali i muškarci različite generacijske i etničke pripadnosti, obrazovnog nivoa, socijalnog statusa, životnih stilova i seksualnih izbora.

Pročitajte više...

Protiv etničke diskriminacije u Srbiji


Ustav Srbije garantuje jednakost svim građanima/kama pred zakonom bez obzira na nacionalnu, versku, polnu i svaku drugu pripadnost. U Srbiji živi oko 66% građana/ki srpske nacionalnosti i oko 34% građana/ki drugih nacionalnosti. Međutim. otkako je dolaskom Slobodana Miloševića na vlast nacionalizam postao državna ideologija u Srbiji, a posebno od početka rata, osnovna ljudska prava svih građana/ki su ugrožena, naročito pripadnika/ca nesrpske nacionalnosti. Ona se krše institucionalno i vaninstitucionalno, baš kako je to predsednik (i) najavio u jeku ,,antibirokratske revolucije". Oba oblika represije se prepliću, a opravdavaju raznim instrukcijama, dekrethna, uredbama i drugim podzakonskim aktima.

Diskriininacija po etničkoj osnovi je, pre svega, posledica dugotrajne i permanentne, sistematske režimske propagande mržnje i isključivanja drugih/različitih u etničkom, verskom, ideološkom i seksualnom pogledu, a u svim oblastima života - privredi, državnoj upravi i administraciji, kulturi, vojsci...

Na Kosovu su ugrožena i najelementarnija ljudska prava, kako lična tako i kolektivna. Represija prema pripadniciina/ama albanskog naroda sprovodi se silom zakona i golom policijskom i vojnom silom.

Sve izraženija su kršenja (individualnih i kolektivnih) ljudskih prava nesrpskih nacionalnosti u Srbiji, posebno pripadnika/ca muslimanskog naroda.

Navodimo, kao primere, neke od najčešćih oblika etničke diskriminacije:

- Zastrašivanja verbalnim pretnjama, telefonom i anonimnim pismima osoba sa ,,etnički sumnjivim" imenima i prezimenima. Žrtve ovog nasilja su veoma uplašene i zele da ostanu anonimne, često pribegavaju promeni svog ,,drugačijeg" imena u ,,poželjno tj. ime većinske nacije.

- Podsticanje, uključujući i upotrebu fizičke sile od strane ,,nepoznatih lica" protiv osoba nesrpske nacionalnosti, da se isele ili da ,,zamene kuće" preko specijalizovanih agencija za ,,humano preseljenje", tj. za etničko čišćenje. Ovo je posebno izraženo u Sandžaku i zapadnom Sremu.

- Podmetanje eksplozivnih naprava u verske objekte nepravoslavnih konfesija radi zastrašivanja i prinudnog iseljavanja.

- Pritisci na odgovarajuće organe da se prime na posao ili otpuste sa posla osobe nesrpske nacionalnosti, što se najčešće radi ,,spontanim" peticijama i zahtevima sa obrazloženjem da prisustvo ovih osoba ,,iritira i uznemirava" ostale, tj. pripadnike/ce većinske nacije.

- Stigmatizovanje, vređanje i marginalizovanje osoba nesrpske nacionaliiosti u mnogim drugim sredinama i situacijama (školskim ustanovama svih nivoa, autobusima, šalterima...).

- Maltretiranje, vređanje, pa i privođenje osoba nesrpske nacionalnosti od strane policije, carinskih organa, pa čak i saobraćajne policije.

- Posebni problemi osoba nesrpske nacionalnosti ili onih iz mešovitih porodica prilikom podnošenja zahteva za dobijanje ili produžavanje pasoša. Službenici se rukovode krajnje arbitrarnim instrukcijama, pa, na primer, odbijaju da izdaju pasoš ženi srpske nacionalnosti udatoj za Muslimana, ili daju osobama, čija je majka hrvatske, a otac srpske nacionalnosti. Kriterij je gotovo uvek etničko poreklo oca.

- Zloupotrebe svojinskih prava osoba nesrpske nacionalnosti. Na primer, u opštinama se često odbija zalitev za registraciju vlasništva, čak i sa obrazloženjem da bi se time etnički ,,poremetila vlasnička struktura u kraju gde stanuje.

- O svim pomenutim pojavama nadležni organi ćute, umanjuju njihovu težinu, a u mnogim slučajevima ill indirektno podržavaju ili direktno podstiču.

- Zabrinjavajuće je da međunarodna zajednica, i pored sve drastičnijih kršenja ljudskih prava, podržava Slobodana Miloševića, prilivatujući ga kao glavnog pregovarača i ,,garanta mira na Balkanu".

Beograd, 22. 06. 1995.

Žene u crnom