Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

Uvek neposlušne, i dalje na Ulicama...

Žene u crnom – 30 godina otpora

9. oktobra 1991. godine prvi put smo izašle na ulice Beograda – tada smo započele nenasilni otpor ratu i politici srpskog režima. Do sada smo organizovale oko 2 500 akcija na ulici. I dalje smo na ulicama...
Žene u crnom/ŽUC su aktivistička grupa i mreža feminističko-antimilitarističke orijentacije, koju čine žene, ali i muškarci različite generacijske i etničke pripadnosti, obrazovnog nivoa, socijalnog statusa, životnih stilova i seksualnih izbora.

Pročitajte više...

STOP NEKAŽNJIVOSTI!

Globalna kampanja za ukidanje imuniteta pripadnicima mirovnih misija OUN

Ovo je početak globalne kampanje Međunarodne mreže Žena u crnom na trinaestogodišnjicu Rezolucije 1325 Ujedinjenih nacija "Žene, mir, bezbednost."

Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je 31. oktobra 2000. godine usvojio Rezoluciju 1325 "Žene, mir, bezbednost" i po prvi put pozvao na uključivanje žena u mirovne procese i u procese primene mirovnih sporazuma. To su bile prvobitne ideje ove rezolucije, na kojoj su mnoge mirovne aktivistkinje širom sveta neumorno radile.

Rezolucija 1325 se fokusira na četiri glavne tačke: 1. Učešće žena u mirovnim procesima i u donošenje odluka o miru; 2. Uključivanje rodne perspektive u mirovne procese i obuka za rodnu perspektivu u mirovnim misijama; 3. Zaštita žena u oružanim sukobima i postratnom periodu i 4. Uvođenje rodne dimenzije i perspektive u izveštaje UN i u mehanizme za implementaciju mirovnih sporazuma.

Pokazalo se da primena Rezolucije 1325 nije ispunila očekivanja. Veliki broj aktivistkinja (feministkinja, antimilitaristkinja..), regionalnih i svetskih ekspertkinja u oblasti bezbednosti, a čije stavove delimo, insistiraju na činjenici da problem nije samo u neodgovarajućoj primeni Rezolucije 1325, već u njenom militarističkom karakteru:

  • - Militarizacija feminističkih zahteva za jednakošću: Kvantitativno uključivanje žena u sektor bezbednosti i u militarističke strukture, svodi zahteve feministkinja za jednak pristup moći isključivo na obezbeđivanje većeg učešća žena u autoritarnim patrijarhalnim stukturama vojne moći i ukazuje na militaristički koncept bezbednosti. Ono što najviše zanima žene - ljudska bezbednost je u drugom planu R1325.
  • - Patrijarhalni i militaristički karakter Rezolucije 1325: To je vidljivo kada se uzme u obzir činjenica da se skoro isključivo bavi ratom i vojnim sukobom kao trajnim, prirodnim, neizbežnim stanjem stvari, što je čak u suprotnosti sa ulogom UN u održanju mira i bezbednosti u svetu. Smatramo da ovom Rezolucijom Ujedinjene nacije pokušavaju da “zamaskiraju” rat kao jedino sredstvo za rešavanje sukoba, istovremeno prikazujući Rezoluciju kao alternativu konfliktima i ratovima. Zato ćemo nastaviti da ulažemo napore za demilitarizaciju Rezolucije 1325. Mi ostajemo na stanovištu da su rat i militarizam koji generiše ratove, najveći neprijatelji civilnog društva te žena i dece i smatramo da će to zauvek i ostati.
  • - Militarizacija feminizma i feminističkih zahteva kroz uključivanje rodne perspective: Kroz sve veće učešće žena u sektoru bezbednosti i militarističkim strukturama, zahtev za jednak pristup moći svodi se skoro isključivo na učešće žena u patrijarhalnim autoritarnim strukturama vojne moći i u militarističkim strukturama bezbednosti, dok je onom što najviše zanima žene - ljudskoj bezbednosti u Rezoluciji 1325 dat drugorazredni značaj. Ljudska bezbednost je nešto mnogo više od upotrebe sile i vojne intervencije. To je prepoznato i od strane samih Ujedinjenih nacija, koje uvažavaju činjenicu da kada se govori o bezbednosti, mora govoriti o bezbednosti okoline, hrane, zajednice u kojoj se živi, ekonomije i slično. U porodicama i na radnim mestima, ženski životi su uslovljeni nasiljem koje se nad njima vrši. Žena bivaju ubijene ili izložene maltretiranju ukoliko ne ispunjavaju očekivanja. Sve dok države budu smatrale da nasilje nad ženama spada u privatnu sferu, ono će i dalje biti prisutno u našim društvima. Bezbednost je i odsustvo nasilja nad ženama.To je takođe i jednak pristup moći (političkoj, ekonomskoj i društvenoj). Borba protiv nasilja nad ženama, mora biti uključena u nacionalne bezbednosne strategije.
  • - Kolonijalni i hegemoni duh Rezolucija 1325: Ona se uglavnom primenjuje u siromašnim i zemljama juga, u post-konfliktnim oblastima, u takozvanim zemljama tranzicije. Ni sve zemlje članice Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija nisu usvojile nacionalne akcione planove za primenu ove Rezolucije. Rezolucijom se bave svakim danom i sve više države ili NVO elita, koji su udaljeni od većine stanovništva, naročito žena. Zbog toga, Rezolucija ima tako ograničen uticaj na živote siromašnih žena, ali i kažnjavanje nasilja i zločina. Na osnovu izveštaja prikupljenih u poslednjih deset godina postojanja Rezolucije 1325, proizilazi da je učinjen mali napredak u smanjenju broja seksualnih nasilja i zločina u ratnim zonama.

Znamo da nakon ratova i uspostavljanja primirja, Ujedinjene nacije šalju plave šlemove i humanitarnu vojsku u zone konflikta. Umesto da zaštite žene, u mnogim delovima sveta, ove “humanitarne” vojske seksualno zlostavljaju žene i devojke. Naime, zloupotrebljavaju to što su one često primorane da se bave prostitucijom usled krajnjeg siromaštva u kojem žive. Žene postaju seksualne robinje, koje ratno-profiterske mafije drže pod prinudom i eksploatišu, a u određenim slučajevima i siluju. Žene se vrlo retko usuđuju da to denunciraju. Takva silovanja uglavnom ostaju nekažnjena upravo zahvaljujući zaštiti koju ovi humanitarci-vojnici uživaju.

Na XVI Međunarodnom skupu Žena u crnom u Montevideu, Urugvaj, održanom od 19. do 24. avgusta 2013, odlučeno je da Žene u crnom, kao međunarodni feministički i antimilitaristički pokret, započnu globalnu kampanju za ukidanje imuniteta pripadnicima “mirovnih misija“ Ujedinjenih nacija, poznatijim kao “plavi šlemovi”.

Povodom trinaestogodišnjice Rezolucije 1325, koja je obeležena 30. oktobra 2013 godine, kao i Međunarodnog dana protiv nasilja nad ženama, 25. novembra, pokrećemo globalnu kampanju sa ciljem da se ukine imunitet pripadnicima mirovnih misija Ujedinjenih nacija, kao i da se sankcionišu seksualni i drugi zločini i time okonča nekažnjivost.

Nenasilnim sredstvima nastavljamo našu borbu za demilitarizaciju i protiv rata. Smatramo da su svi ratovi nezakoniti i nelegitimni i da ugrožavaju celokupni život na planeti. Takođe ćemo nastaviti da vršimo pritisak kako bi vojni troškovi bili preusmereni u civilne svrhe - za zdravlje, obrazovanje, kulturu i saradnju i bezbednost žena.

Na ovaj način, započinjemo globalnu kampanju za ukidanje imuniteta plavih šlemova. U okviru ove kampanje, realizovaćemo brojne aktivnosti o čemu ćemo pružati blagovremene informacije.

Žene u crnom Beograd i Žene u crnom Madrid
Novembar 2013.